Otpo mi je auspuh
Otpo mi je auspuh.
To se stvarno dogodilo. Juce sam sa majkom išao u malo mesto koje se zove Nemenikuce.
Mesto se nalazi blizu planine Kosmaj. Razlog našem odlasku tamo bio je da u balone natocimo vodu za pice. Mnogi ljudi hvale kako je ta voda dobra za izbacivanje peska/kamena iz bubrega pa smo zbog toga baš tamo točili vodu. Krenuli smo nazad kuci vozeci se neosvetljenim zemljanim putem kojim bi jedva dva auta mogla da se mimoidju.
Put je naizmenicno bio... Gladak ko pista, rupicast kao kad nestrucno oljustis kuvao jaje.
Bas sam tokom tih rupicastih deonica sa majkom bio komentarisao da tu izgleda ne krpe asvalt ni tokom izbornih kampanja.
Sa toliko puno rupa na putu nije bilo sanse da obidjem jednu a da pritom ne upadnem u drugu rupu. Bio sam jako umoran jer smo se prethodno neplanirano duže zadržali u Mladenovcu pa nisam vozio sporo. Hteo sam samo u krevet što pre da legnem. Kad sam upao u otprilike dridesetu rupu po redu odjednom je moj Puntic dobio sasvim novi zvuk motora prilikom dodavanja gasa. Motor je bio nesto bucniji. Odma mi je na pamet pao auspuh. Pomislio sam da je možda spoj lima na auspuhu pukao, jer mi se to dogodilo prošle godine. Tako sam vozio jos neko vreme. Posle jos koje neuspesno obiđeme rupe ponovo novi zvuk motora. Imao sam utisak kao da vozim neki Lamborghini. Bilo je oko 22h a mi okruženi šumom na uskom rupama miniranom putu. Iza mene je bio još jedan auto koji se kretao u istom smeru pa sam računao da bi morao da primeti ako mi se nešto dogodi i da bi mi od blicao kao upozorenje. Kad smo najad došli u civilizaciju parkirao sam se ispod prve bandere i izašao napolje. Sago sam se da vidim sta sa auspuhom nije u redu. kad sam se sagao nisam mogao da se setim, dal ono beše stoji sa leve ili sa desne strane. Čini mi se da je sa leve ali nemogu da ga nadjem. Glava mi je u zadjicu auta bila zabijena jedno 5 minuta pokušavajući da vidim gde ono beše stoji auspuh. Na kraju sam ugledao jednu cev u kojoj se pre 15ak minuta nalazio moj auspuh, i ukapirao da je on negde usput otpao. Po neosvetljenom putu koji prolazi manje-više kroz šumu nije mi palo napamet da se vratim nazad da ga tražim. Pošto moj otac ima hobi da na buvljacima obara cenu, možda ga on u nedelju nadje kod nekog prodavca.
Zaista pravi maler. A taman sam preko interneta naručio neke korektore da blago zamaskiram ogrebotine na kolima kako bih ga lakše prodao. Zbog emotivne vezanosti jedva sam uspeo da ga izbacim na oglas da je za prodaju a sad trebada izbegavam mušterije dok ne nađem neku zamenu.
Inače ljudi dosta hvale tu vodu koju sam tada bio točio, nekoliko ljuudi koji su imali kamenje/pesak kažu da su pomoću te vode uspeli da ga izbace. Ukoliko znate nekog da ima slične probleme možete im preporučiti tu lokaciju. Samo nek se paze kad tamo budu išli da ih računica ne izađe
U Solunu dinar somun, do Soluna sto somuna.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi